Odnos prema hrani razvija se od djetinjstva, uglavnom učeći iz primjera roditelja. Ako roditelj ima negativnu sliku o svome tijelu, a na hranu gleda kao na neprijatelja, sličan odnos prema hrani razvit će i dijete. S druge strane, ako dijete gleda roditelja koji uživa u hrani, vjerojatnije je da će i ono samo razviti pozitivan odnos prema hrani.
Djeca školskog uzrasta koja češće sudjeluju u pripremi hrane u kućanstvu, više konzumiraju voće i povrće, ali i procjenjuju kako imaju veću samoefikasnost za izbor zdravije opcije hrane.
Uključivanje djece u aktivnosti koje se događaju u kuhinji, uz tumačenje i opisivanje svega što se radi, može imati dugoročne posljedice na razvoj pozitivnog i zdravog stava prema hrani.
