U usporedbi s odraslom populacijom, dojenčad, djeca, adolescenti, trudnice i dojilje imaju povećane potrebe za cinkom te su stoga u većem riziku od neadekvatnog unosa.
Dojenčad i mala djeca, zbog ubrzanog rasta i razvoja, predstavljaju posebno rizičnu skupinu. Isključivo dojena djeca prvih 5 do 6 mjeseci života imaju adekvatan unos cinka nakon čega, kako bi zadovoljili svoje potrebe, putem dohrane unose cink iz druge hrane. U zemljama u razvoju, dohrana je često odgođena ili se zasniva na žitaricama koje sadrže cink niske bioraspoloživosti što često rezultira neadekvatnim unosom cinka kod djeteta. Potrebe za cinkom kod pothranjene djece procjenjuju se na 2 mg/kg do 4 mg/kg tjelesne mase. Te potrebe su značajno veće od potreba zdrave djece koje iznose 0.17 mg/kg za djecu dobi 1 do 3 godine.
Povećane potrebe za cinkom prisutne su i tijekom trudnoće i laktacije. Potrebe za cinkom posebno rastu za vrijeme laktacije zbog čega fiziološke adaptacije osiguravaju njegovu povećanu apsorpciju. Određeni broj studija je pokazao negativan utjecaj suplementacije željeza na apsorpciju cinka iz suplemenata za vrijeme trudnoće i laktacije te se stoga umjesto suplementacije preporuča povećati unos namirnica bogatih cinkom.
Kao još jedna rizična skupina, čak i u razvijenim zemljama svijeta, pokazale su se starije osobe. Nekoliko faktora može doprinijeti niskom unosu cinka kod starijih osoba, a posebice niski unos hrane bogate cinkom poput crvenog mesa. Osim toga, pokazalo se da se apsorpcija cinka smanjuje s godinama života.
Uzroci i posljedice deficita cinka
Glavni uzroci nedostatka cinka uključuju neadekvatan unos cinka prehranom, povećane potrebe, malapsorpciju, povećane gubitke i smanjenu utilizaciju. Neadekvatan unos bioraspoloživog cinka je primarni uzrok deficita cinka. Uzrok tome može biti niski prehrambeni unos ili prehrana zasnivana na hrani s niskim sadržajem ili malom bioraspoloživosti cinka. Različiti malapsorpcijski sindromi i upalne bolesti crijeva koje rezultiraju lošom apsorpcijom cinka i njegovim povećanim gubitkom mogu dovesti do sekundarnih deficita. Utilizacija cinka je smanjena u prisutnosti infekcija. Smanjeni crijevni integritet ne smanjuje samo apsorpciju cinka, već dovodi i do povećanih endogenih gubitaka. Tijekom akutnog proljeva izlučivanje cinka putem stolice je povećano.
Zbog mnogobrojnih biokemijskih funkcija cinka u organizmu različiti su fiziološki simptomi deficita cinka. Organski sustavi pogođeni deficitom cinka uključuju kožni, probavni, živčani, imunosni, koštani i reproduktivni sustav.
Jedna od najprepoznatijih posljedica nedostatka cinka je zastoj u rastu i razvoju. Mehanizam koji objašnjava zašto deficit cinka uzrokuje zastoj u rastu i razvoju nije još u potpunosti jasan, no poznato je da je taj učinak najznačajniji tijekom perioda ubrzanog rasta kao što su trudnoća, dojenačko razdoblje te pubertet kada su potrebe za cinkom najveće.
Cink također ima ulogu u smanjenju rizika od infekcija. Pokazalo se da postoji povezanost između proljeva i nedostatka cinka, a uzrok su najvjerojatnije promjene na imunosnom sustavu te promjene u transportu mukoznih stanica crijeva. Određene studije su pokazale da suplementacija cinka može smanjiti epizode malarije u endemskim područjima, no druge tu povezanost nisu potvrdile.
Općenito, kliničke manifestacije deficita cinka mijenjaju se obzirom na dob. U ranoj dojenačkoj dobi, proljev je česti simptom nedostatka cinka. Deficit cinka u toj dobi također dovodi do smanjenih kognitivnih funkcija, smanjenog pamćenja, problema s ponašanjem, problema s učenjem i slično. Kako dijete postaje starije, tako se nedostatak cinka sve više manifestira kožnim poremećajima. Alopecija, smanjeni rast i infekcije su česti znak deficita među školskom djecom.
1) King, J.C., Cousins, R.J. (2006) Zinc. In: Shils ME, Shike M, Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, editors. Modern Nutrition in Health and Disease. 10th ed. Baltimore: Lippincott Williams and Wilkins; p. 271‑85.
2) International Zinc Nutrition Consultative Group (IZiNCG), Brown, K.H., Rivera, J.A., Bhutta, Z., Gibson, R.S., King, J.C., et al. (2004) International Zinc Nutrition Consultative Group (IZiNCG) technical document #1. Assessment of the risk of zinc deficiency in populations and options for its control. Food Nutr Bull 25, 99‑203.
3) Institute of Medicine (US) Panel on Micronutrients. Dietary Reference Intakes for Vitamin A, Vitamin K, Arsenic, Boron, Chromium, Copper, Iodine, Iron, Manganese, Molybdenum, Nickel, Silicon, Vanadium, and Zinc. Washington (DC): National Academies Press (US); 2001.
4) Müller, O., Becher, H., van Zweeden, A.B., Ye, Y., Diallo, D.A., Konate, A.T., et al. (2001) Effect of zinc supplementation on malaria and other causes of morbidity in west African children: Randomised double blind placebo controlled trial. BMJ. 322, 1567.
5) King, J.C. (2000) Determinants of maternal zinc status during pregnancy. Am J Clin Nutr. 71, 1334‑1343.
6) O’Brien, K.O., Zavaleta, N., Caulfield, L.E., Wen, J., Abrams, S.A. (2000) Prenatal iron supplements impair zinc absorption in pregnant Peruvian women. J Nutr. 130, 2251‑2255.
7) Fung, E.B., Ritchie, L.D., Woodhouse, L.R., Roehl, R., King JC. (1997) Zinc absorption in women during pregnancy and lactation: A longitudinal study. Am J Clin Nutr. 66, 80‑88.
8) Andriollo‑Sanchez, M., Hininger‑Favier, I., Meunier, N., Toti, E., Zaccaria, M., Brandolini‑Bunlon, M., et al. (2005) Zinc intake and status in middle‑aged and older European subjects: The ZENITH study. Eur J Clin Nutr. 59, 37‑41.
9) Brown, K.H., Peerson, J.M., Allen, L.H. (1998) Effect of zinc supplementation on children’s growth: A meta‑analysis of intervention trials. In: Sandström B, Walter P, editors. Role of Trace Elements for Health Promotion and Disease Prevention. California: S Karger Pub; p. 76‑83.
10) Hambidge, K.M., Walravens, P.A. (1982) Disorders of mineral metabolism. Clin Gastroenterol. 11, 87‑117.
11) Brown, K.H., Peerson, J.M., Rivera, J., Allen, L.H. (2002) Effect of supplemental zinc on the growth and serum zinc concentrations of prepubertal children: A meta‑analysis of randomized controlled trials. Am J Clin Nutr. 75, 1062‑1071.
12) Anderson, J.J. (2004) Minerals. In: Mahan LK, Escott‑stump S, editors. Krause’s Food, Nutrition and Diet Therapy. USA: WB Saunders Co; p. 120‑63.
13) Ghishan, F.K. (1984) Transport of electrolytes, water, and glucose in zinc deficiency. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 3, 608‑612.
14) Roohani, N., Hurrell, R., Kelishadi, R., Schulin, R. (2013) Zinc and its importance for human health: An integrative review. J Res Med Sci. 18, 144-157.