Prvi je puta 1961. godine primijećeno da nedostatak cinka u organizmu može imati ozbiljne posljedice. Naime, anemija, hipogonadizam i patuljasti rast, kao posljedica nedostatka cinka, bili su zamijećeni te godine kod 21-godišnjeg farmera iz Irana čija se prehrana većinom sastojala od bijelog kruha, krumpira i mlijeka. Ubrzo nakon toga, sličan sindrom bio je zamijećen i kod egipatskih adolescenata čija se prehrana pretežito zasnivala na kruhu i grahoricama. Suplementacija cinka ili prehrana koja je sadržavala namirnice životinjskog porijekla doveli su do poboljšanja svih navedenih stanja. Istraživanja koja su potom uslijedila su potvrdila da deficit cinka u prehrani može izazvati ozbiljne posljedice. Od tada, interes znanstvenika u njegove biokemijske i fiziološke funkcije, metabolizam, apsorpciju, izlučivanje i homeostazu, bioraspoloživost, dnevne potrebe, grupe u povećanom riziku, posljedice i uzroke njegova nedostatka, evaluaciju statusa u organizmu i preventivne strategije u cilju sprječavanja njegova nedostatka nije jenjavao.
Edukativni i savjetodavni centar